Posted on 16 svibnja, 2022 by ivansic
Timea Horvat: Lažna priča (55 ljet, čitala TH)
KT_pjesma na kraju_16. maja 2022.
https://ivansic.wordpress.com/2015/02/02/timea-horvat-lazna-prica/
HN blog: audiozapis
https://hrvatskenovine.blog/?s=la%C5%BEna+pri%C4%8Da
U okviru „Dana muzeja“ su u Zbirki sakralne umjetnosti u Prisiki otvorili putujuću izložbu s naslovom „Znanstveno i duhovno nasljedje Fausta Vrančića“. U Šibeniku rodjeni Faust Vrančić je živio sredinom 16. i početkom 17. stoljeća i bio jako mnogostrana ličnost. Poznao je tehničke crteže Leonarda da Vincija i izmislio je sam različne tehničke konstrukcije na primjer padobran i lančani most od željeza. Zbog toga je priznat kot jedan od najznačajnijih Hrvatov svih vrimen.
FAUST VRANČIĆ: “Leonardo da Vinci Hrvatske” (lančani most od željzea, padobran, uspinjača, rječnik u 5 jezika)…
glazba:
Klapa Maslina (iz Šibenika): O šibenska pismo moja
Oliver: Moj galebe
ftm-TRIO: Stari (Sunny…)
Mia Dimšić: Pomiče se sat
Tamara Obrovac: Zbogom otac mati (CD Črnio kos)
Filed under: ghrv književnost, pjesma na kraju_KT, pjesma na kraju_KT_2022, Timea Horvat | Leave a comment »
Posted on 16 svibnja, 2022 by ivansic
Posted on 16 svibnja, 2022 by ivansic
Štefan Kokošić
Laudacija našemu bivšemu farniku Tomi Kuzmiću
(* 1904. – † 1998.)
Rodjen u sridnjem Gradišću,
u hrvatskom selu Filežu,
kot dugoljetni farnik u Celindofu,
živi sad u mirovini
u našem selu med svojimi!
Doživljaj od mnogih ljeta,
njegovoga žitka je ova pjesma.
Nij‘ on mislio, kad je došao (1934.),
da bi tako dugo ostao!
Jur ončas se je borio,
za naš jezik, za hrvatsko,
dakle ne bi bilo prekasno,
i postavio je junačko društvo.
Ali sunce je prelipo svitilo,
kad su je oblaki zaškurili,
liskanjem zemlju rasvitili,
i jako je po njoj grmilo!
Počeo je ta strašni svitski boj,
jur onda rekli mnogi: „O Bože moj!“
A smrt ona je stalno kosila,
junake, muže od našega sela.
Tako je naš farnik doživio
tugu, žalost žen i majkov,
od mrtvih ocev i junakov,
uvijek za nje molio!
Mir i konačno sloboda je došla,
za naše selo, za Hrvata.
Seoski život se je oživio,
svit se je polahko umirio!
Počelo je u školi s dicom,
u crikvi s vjerniki Bogu na diku,
djelo za našega gospodina,
za dobro svakoga pojedinoga!
Prošla su ljeta, došla je starost,
kade su ti časi, ta lipa mladost!
U mirovinu je stupio,
ali na klupi nije sidio,
u crikvi dokle je mogao,
služio je Bogu i svim pomagao!
I sada još u seoskoj kapeli,
sv. maše drži i za nas moli!
Bože, gospodar cijeloga svita,
početak i konac našega žitka,
daj još mnoga ljeta zdravlje,
bivšemu farniku nadalje!
Sloga cijel njegov žitak je bila:
„Vjera, ufanje i ljubav“ njemu mila!
za 90. rodjendan
Štefan Kokošić, Vrime teče, HKD, 1999, 68-69.
polako
Filed under: ghrv književnost, Štefan Kokošić, Štefan Kokošić_1999 | Leave a comment »