Ivan Blažević – Kad se narod iz sna budi

Ivan Blažević

Kad se narod iz sna budi

Kad se narod iz sna budi,

Kipi – kuha kot mušt v’ sudi.

Tudji smrad, ki narod muti,

Mora mrsko poginuti.

Kad se narod iz sna budi.

Je sam sudac – kruto sudi.

Joj onomu, ki ga gnjavi,

Naroda jad ga zadavi.

Kad se narod pravo zbudi,

Pod jarmom od tudjih ljudi,

Će strest jaram, bit slobodan,

Ne tudjemu smradu podan.

Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 216.

Ivan Blažević – Razdiljeni

Ivan Blažević

Razdiljeni

Sad su ljudi razdiljeni:

Črni, bijeli i črljeni!

(Čuo sam ča i od zelenih.)

Jao meni, mila Braća,

Kako se svit sad obraća!

Gle črni su: Afrikanci,

Kod nas malo i Cigani.

Indijanci su: hrdjavi,

Po tijelu, a ne na glavi.

Japanci i Kinezari,

Žuti, to je ništ’ ne kvari!

O, ali mi u Europi,

Civilisti, a i popi,

Nismo črni, žuti, bijeli!

Poglejmo po ‘lašćem tijeli!

Nismo tako razdiljeni,

Nismo tako nit’ črljeni!

Svit bar kako se obraća,

Mi smo jedna ‘lašća braća,

Siromahi i bogati

Nimci, Ugri i Hrvati!

Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 217.

Ivan Blažević – Amerikancem

Ivan Blažević

Takozvanim Hrvatom

Ne orli iz Trianona,

Nek nemarna braća doma,

Će bit kriva kad umremo,

I nedično poginemo!

Prsi tuče, da je Hrvat,

A ča ćeš je znam za dukat!

Ne špara ništ’ na krčmici,

Kad Cigan riba po žici,

„Jači i veselo fućka,

Hej! Ča nam je po tisućka!”

Ali platit na novine,

Na hrvatske, na jedine,

Da se dite ča nauči,

Da se hrani sam na duši.

Da hrvatstvo si potpira,

Onda na dukat usmira,

Pak funat mu se veliči,

Kot bogatuš se sam diči.

Sada broji po filiri,

To su pravi himpeleri!

O Hrvati, dragi brati!

‘Ko nećemo aldovati,

Propast ćemo prez pardona,

Prez zločinstva ‘s Trianona!

Krivi ćemo bit nek sami,

Smijat će se svit za nami!

Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 218.

Ivan Blažević – Amerikancem

Ivan Blažević

Amerikancem

Mili brati u tudjini!

Tužite da u Novini

Malo štete glasi ‘z doma,

A najdražji je svoj svomu!

Dragi brati u tudjini!

Ča ne štete u Novini,

Našu borbu za hrvatstvo.

Za najveće nam bogatstvo!

Borbu za bit, ali ne bit!

Neprijatelj nam je vas svit,

Ov i on nas tlači, gazi,

Krvav nam pot po obrazi.

Nevolja i siromaštvo,

Krez ljeta nas muču strašno,

Siromahi i bogati,

Ne znaju si biti brati.

Još nij tako gnjusna bila,

Politika, žitka sila.

Dili nas na dva – tri kraje

Krivicu brat – bratu daje!

Žalibože mnogi brati,

Ne znaju da su Hrvati.

Mnogim plaćat bi morali,

Da bi naše rede štali!

Mili brati u tudjini,

Vi hrvatske majke sini!

Prosite si još već znati!

Kako su vam doma brati?

Bolje svega da ne znate!

Bolje ćete ljubit brate!

U ‘voj borbi bud’te s nami,

Ar smo slabi… slabi sami!

Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 219-220.

Ivan Blažević – Majki iz katanske bolnice

Krvni put

Ivan Blažević

Majki iz katanske bolnice

Majka, majka plakat se nekate!

Pomislite na krvave brate,

Ki su za nas vruću krvcu lili,

Za ke ste vi bud suzno molili!

Tim je puno srce tuge, boli,

Tim se srce mora zdizat gori.

Sam Gospodin je pohadja, zdiže,

Sprohadjam Ga od hiže do hiže.

On mi dava i riči na usta,

Obatri se mnoga duša pusta.

Ne bojte se, majka doma, mila,

Služit moram i ću Gospodina,

Majka doma, nek dalje molite,

Veselo je vaše slabo dite.

Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 223.

Ivan Blažević – Iz bolnice ranjenih

Ivan Blažević

Iz bolnice ranjenih

Majka!

U deveti se trumbita puše,

Glavu zdižu naše bolne duše.

Pak na hipac ništ’ ne ćutu boli,

Pak je tiho, kot kada se moli!

Svaki zdiše: Bože još kolik put.

Moram ovde žalno trumbitu čut?

Ne ufam pogledat po očiju,

Vankušnice male suze piju.

Pak se zapru oči, pak se zabu boli,

Pak se još u sanji naše srce toli.

Pak vidimo u sni majke drago lice.

Trumbita nas jutro od majke otkine.

Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 224.

Ivan Blažević – Stari Poljak

Ivan Blažević

Stari Poljak

(Umro za domovinu u starosti od 64 ljet)

Simo j’ došao – nigdor ga ne pozna,

Imanje mu j’ prazna torba kožna.

U tudjini, a prez domovine,

U boj poslao svoje sve tri sine,

Da prosviti Poljskoj svitlo sunce,

Dost je bilo pod jarmom jist kunce.

Njega starca vojska već nij htila,

A da j’ njemu domovina mila.

Civil-kučiš je bio još kod vojske,

Sin je i on domovine poljske.

Simo j’ došao u tudju tudjinu,

Glavu nagnut pod tudju grudinu.

Ku je ljubio – domovina mila

Mu nij mogla sada dat još krila.

Kad se spravi s Bogom mirno na put

Ga j’ još za dom nek zdihati čut:

„Pane-Bože, Poljaki te molu,

Daj njim najzad dom, slatku slobodu!

Pane-Bože, glej na naše suze,

Oslobodi nas od vječne uze!

Pane-Bože…” dalje već ne moli

U tudjini leži na pokoji.

Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 225.

Tedi Spalato i klapa Berulia: More

Doroteja Zeichmann – Zrcalo

Doroteja Zeichmann: Zrcalo

KT_pjesma na kraju_23. oktobra 2023.

Doroteja Zeichmann, književnica iz Klimpuha, je subotu navečer predstavila svoju novu dvojezičnu knjigu „Teta Mare“. Knjigu je izdala edicija Lex Liszt 12 a prezentirali su ju pred brojnom publikom u jubilarnoj dvorani u Klimpuhu.

Na vidilu: Bienale slikarstva u Zagrebu, Meštrovićev pavilom…, 100 umjetnikov, gosti iz Litve, od 2012. ljeta, do 150 hrvatskih umjetnikov do sada, i prik 70 stranih/inozemskih

glazba:

Tedi Spalato i klapa Berulia: More

https://www.youtube.com/watch?v=whWOev4w09Q

Toni Pavić feat. Ines: Knjiga života

https://www.youtube.com/watch?v=G_zfDp9Sn8Q

Darko Rundek: Ista slika

https://www.youtube.com/watch?v=kpBXIX4N9yE

Učiteljice: Gdj je dom

https://www.youtube.com/watch?v=7aHMiW-fHYU

Parni valjak: Jesen u meni

https://www.youtube.com/watch?v=QoKfJ9lwCLU

Zrcalo

Gledam u zrcalo i vidim samo sebe

Sam to još ja ili je to ka druga

„Ti ćeš vrijeda umrit“ pošušlja mi zrcalo

„To ćedu i drugi“ odgovorim ja

„Ali ti pred njimi“

„To ti ne moreš znat“ odbriznem

I se čudim da se zrcalo ne razbije

Ivan Blažević – Kade ja živim

Ivan Blažević

Kade ja živim

Kade samo žalosne barake

Podvaraju potrene vojake.

Kade skuču od jutra do noći,

(I mnogomu da nij već pomoći!)

Kade svaki nek jauče i tuži,

Kade plaču i viteški muži,

Kade ruju od velike muke,

Kade zadnje pismo domom pišu,

(U nesvišću si domaće viču.)

Kade se broju tužni dani,

Kade umrit još nigdor ne kani!

Kade majka ne spoznava sina,

(Kade se na recept dava vina.)

Kade se svaki dan lijes zabija,

Kade zemlja krv suze napija,

Kade se nek Miserere jači,

Kot najmanji od božjih tobrači.

Onde dilim ja božje milosti,

Vitezi su onde božji gosti!

Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 226.