Ivan Blažević
Dika Frakanave
(Na otkrivanje spominka Mati Miloradiću.)
Rodno moje selo,
Lipa Frakanava!
Zdigni gori čelo
I budi gizdava!
Ne na rodno polje,
Sinokoše, luge,
Konje kot pozoje
Najt ćemo i drugde!
Ne na učne ljude,
Duhovnik velik roj!
I njih zna s barkude
Dojt i još veći broj!
Kanonik i opat,
Tako štem iz lista.
Je naš sin i naš brat,
I stari gardista.
Zdaljega i biškup
Od nas korijen ima.
Naroda mnogi stup
Jur vječni san drima.
I mnoga ideja
Iz naših srcov zvira,
I lipi sad zreja
Narodnoga smira.
Novine, kalendar,
I novine male
Su narodu za dar
Naše ruke tkale.
I pobožni peljač
Celje na shodišće,
Božje riči sijač,
Pozna ga Gradišće.
Ali sve to nij dost,
Lipa Frakanava!
Da te zdigne gizdost
Hvala, dika, slava!
To moru i drugi
Svako naše selo.
Doseć u lipšem krugi!
To j’ nek trud, mar, djelo!
Da j’ najveći Hrvat,
Dika svih Hrvatov,
Naš sin, a i naš brat,
To mora valjat!
Miloradić Mate
Duhovnik i pjesnik!
Zbudio je Hrvate
Na žitak za svevik.
Još Hrvat nigda nij
Tako lipo pisao.
Zlatnimi ustami
Skovao svaku misao.
Smišio, učio, karao
Svoj narod zaspani
Svoj duh mu je davao
Da ga nek razdrami.
Ča j’ hrvatske ćuti
Trsenja med nami,
On u nami zbudi
On nas sve razdrami!
’Z hrvatskoga neba
Nam kot zvijezda sviti!
Bludit se već ne da,
Peljač će nam biti!
A sad ov mali stan
Je zazlamenovan
Da je naš velikan
Od nas svih poštovan!
Rodno moje selo,
Lipa Frakanava!
Više zdigni čelo,
Znaj ča j’ tvoja slava!
Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 254-257.
Dijeli ovo/Share this:
Filed under: ghrv književnost, Ivan Blažević_1998 | Leave a comment »
Ivanov blog - Ljubav je pjesma 