Ferko Kustrić – Dom Gradišćanskoga Hrvata

Ferko Kustrić

Dom Gradišćanskoga Hrvata

Gde je mili dom Hrvata?

Znamda odzdola na Jugu?

Kade stoji brat uz brata –

Skupa nosu jaram, tugu!

Ili je on na Sjeveru,

Kade takaj živu Slavi?

Kade tlaču slobod, vjeru,

Grdu narod, koč gizdavi!

Je nam domovina Istok?

Onde hara komunizam,

Ki je proljao krvi potok

Negda, da zniči carizam.

Je li zavičaj nam Zapad?

Onde živu demokrati,

Ki hotu slobodni ostat,

Dužnost nam je, za nje stati!

Ne, nikad nam dom nije

Jug, Sjever, Istok nit Zapad,

Ar nam naše srce bije

Za Austriju, našu mat.

Ovde j’ naša domovina

Zavičaj nam drag:

Početak naš, kraj, sredina –

Simo djedov pelja trag!

Ovde rodi jur stoljeća

Sine Hrvatica mati,

Ovde živi, ljubi, sjeća

Hrvat, ovde će ostati!

A u ovoj domovini

Svih nas si središće,

Za ko živu tvoji sini – –

Ti, milo Gradišće!

Svidoki, broj 4, 1977, 9.

Ferko Kustrić, Novo Selo

Ivan Blažević – Mati Miloradiću

Ivan Blažević

Mati Miloradiću

na sedamdesetljetnicu

Rašicani smo mi širom-barom,

Brati s Nimcom, brati i s Madjarom.

Ali žalost: svagdir u manjini,

Kot tudjinci lašćoj domovini.

Okolo nas većem kolobari,

Veselu se Nimci i Madjari.

Nas Hrvate b’ za nemer metali,

Kad smo, ča smo: hrvatski rod mali.

Sramovali su se mnogi brati,

Ča su oni: na Ugri Hrvati.

Zapustili svoj rod, jezik mili,

I mnogi se tako pogubili.

Mračilo se j’ kod nas širom-barom,

Pod hrvatskim malim kolobarom.

U mraku si zlizao ti prez straha,

Na tvojega ognjenog’ Pegaza.

Pedesetka te je jur lovila,

Kad se j’ tebi pridružila vila.

I si širio svitlost, žar u mraku

Zdignuo gori grlo, a i šaku.

Grozeć trubio Hrvatom zaspanim,

„Zora puca” stan se, jur se dani…

Trubio, jačio si po ‘lašćoj volji,

Na veselje i milinu svojih.

Zašlo nam je žarko sunce, sviti,

Neće škuro nikada već biti.

Ti si sunce, pjesme ti zvjezdice,

Hrvatskog jezika krasno j’ lice.

Bože pod hrvatskim kolobarom,

Nikad nismo čuli širom-barom,

Nikad ča lipšega, ni milijega:

Kot po dugom času svoj svojega.

Tvoje pjesme: lipota narodna

Naša dika, mužika ugodna.

Ubog, bogat, prost i plemenit

S njimi j’ hranjen i u duhu sit.

Tvoje pjesme krasne: žitka borba

A uz gusle prazna ti je torba,

Uz Pegaza su jur vlasi sijedi,

Ali viši su tvoji pogledi.

„Nek Bogu si ti za nebo fiškal!”

Bogu, svojim – si dao, ča si imao.

Znaš ti dobro, ča je tvoja plaća,

Znaš kako Bog i kako svit plaća.

Oš danas b’ te veselo prijeli,

Svi Hrvati, po svi naši seli.

I vezali kot dobrog prijatelja,

Čisto b’ bilo veselje i želja.

„Starče mili, kad ti nij moguće,

Nas pohodit od kuće do kuće,

Da ti svitlo lice pogledamo,

Da te časno svagdir dočekamo.

Da te bijelim kruhom podvorimo

Da te rujnim vincem ponudimo,

Da ti damo novo izrizane,

Javorgusle zlatom ukovane.

Ko ti primi od nas našu hvalu:

Vjerni ostat tvomu idealu,

Ostat ča smo, na Ugri Hrvati,

Jezika si nikad, za ništ’ dati.

Ti si zbudjao tu ljubav, ćut svetu,

Kot ju zbudja mati u ditetu,

Dite majke ne more zabiti,

Na sve vijeke ćeš s nami živiti.

Tvoje ime, tvoji ideali,

Ćedu držat skupa tvoj rod mali.

Rodit društvo pod tvojim imenom

S tvojim duhom i vječnim spomenom.

* * *

A sad živi! Miloradić Mate,

Uči, peljaj si svoje Hrvate!

Živi blago, starče Milovane,

Zabi srca mnoge, krute rane.

Naša ljubav ti je neka cili,

Bog ti neka blagoslov podili.

Širom-barom hte danas Hrvati

Tvoje ime u molitvu splitati.

Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 250-253.

Marjia Lesković – Bojna jačka

Maria Leszkovich/

Marija Lesković

Bojna jačka

1.

S(e)rbiji na brigi pri jednoj skalini

Stoji jedan mladi honvid na bohti na sami.

2.

On turobno gleda po škuri noćica,

Kad si, kad si on ne vidi nablizu brataca.

3.

On leži na polji u velikoj nevolji.

On leži krvavom polji trefen kroz s(e)rce.

4.

I ti nimški bratac, ki ležiš pri meni.

Zami moja pisma z tornistra, ka (j)imam pri meni.

5.

Ter je ti odnesi k mojoj majki va stan,

A ona neka je prikda toj mojoj rožici.

6.

Da bi vas pitala kade sam ostao ja,

Koju, koju vi batrite, S(e)rbiji na brigi.

7.

S(e)rbiji na brigi va tom p(e)rvom šlohti

I va moji zadnji muka mislio sam na nju ja.

8.

Sunce, misec, zv(ij)ezde svitite mu va grob.

I rasvitite mu grobak, kade leži vošćan.

Svidoki, broj 2, 1976, 9.

bokta/bohta

vošćan=vojak, soldat, katana

tornistar

šloht=bitka

Marija Lesković – Jačka

Maria Leszkovich/

Marija Lesković

Jačka

Kad se je Franz Ferdinand u Sarajevu vozil

a i njegovu družicu sobom si je primil.

Doma je ostavil sine i kćerkicu,

šao je, šao je egzercirat vojsku.

Ali tvrdi S(e)rbi nisu ga lajdali,

zato, zato su mu kuglicu poslali.

Postali su mu sm(e)rtnu koguljicu,

ka je, ka je u(h)ladila njega i družicu.

Doma su ostala sirota dičica,

ki nig, ki nigdor ne batri neg Bog tr Marija.

Pr(i)em da (j)imaju čuda srebra, zlata,

vindar su sirote prez majke i oca.

S(e)rbija, S(e)rbija i ta s(e)rbska vraca,

ka su, ka su pofarbana s krvljom majke, oca.

Pandrof, 3. 2. 1917.

Svidoki, broj 2, 1976, 9.