Ivan Blažević
Križni put
Po Europi jaukat je čut.
Po Europi krvav je put.
Po Europi škuri grobi.
U najlipšoj muškoj dobi
Počivaju: muži, sini,
Daleko svi u tudjini.
Doma: suze, blijedo lice,
Udovice, sirotice…
Po Europi krv se j’ lila.
Razdružena braća mila.
Na zavrti je granica,
Majka j’ doma – prik su dica.
To j’ Esteraj – ‘vo Madjari,
Pokinuti svi hatari.
Sad nas i ov i on davi,
Da mi nismo vjerni pravi!
I naš narod na dva kraje,
Žalosno si ruku daje.
Na Ugri i u Gradišći
Nje, a i nas, mnogo tišći…
Sva Europa je križni put,
Prevrnut nam je svaki kut.
Krvava je svaka gruda,
Polamana je od truda.
Mnogi narod, mnoga duša,
I zdvojno to sad posluša.
Daj ‘vo pravo, daj ‘vo mir,
Halabura svakudir.
Dojt nam mora i Vazam,
Da Ti i ja spoznavam,
Da su puti ti krvavi,
Da človik človika davi,
Svim na špot i svim na kvar,
Da j’ najlipši božji dar:
Ljubav, iz ke nam svim zvira
Blagoslov i srića: Mira!
Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 234-235.
Filed under: ghrv književnost, Ivan Blažević_1998 | Leave a comment »