Koljnofska Marija
Ivan Blažević
Čudno pripetenje hodočasne kapele
I. Marija u lozi
Posluhnite, braća, ću vam povidati,
Od shodišne crikve, jedna j’ na Hrvati.
Zač tako poštuju Koljnovsku Mariju,
Blaženu Divicu, majku najmiliju.
*
Okolo Koljnofa zelene lozice,
U lozi je stala kapela Divice.
Pod starim hrastom, na Nádasdyja puti
Pohodili su ju svi nevoljni ljudi.
Marija u lozi, bila je na glasi
Čudna pomoćnica jur u stari časi.
Od lozne Marije, bila j’ dobra ura,
Diboko u lozi – čar kod Kerestura,
Je stao stari kaštel: Nádasdyjevo gnjazdo,
U ovom vrimenu bilo j’ skoro prazno.
Grof Tamaš Nádasdy – velu Karola sin,
Nádasdyjeva dika – Ugarske palatin,
Ne imaše sina, samo kćer jedinu
(S njom je Nádasd-rod iz svita preminuo.)
Eleonora joj je bilo krsno ime,
Slaba i betežna j’ bila dugo vrime.
Ocu, majki nek skrb i velika tuga,
Med sobom su zvali – naš betežni sluga.
Koljeno Nádasdy, bogabojeć porod.
Hodio je k Mariji u lozu na pohod.
Jur od starih časov, znam jur i tristo ljet
Je bio Nádasdyjem ta put svevijek svet.
Tako j’ Eleonora čula od Marije
Divice u lozi, Mati najmilije,
Ka ljudem pomore u mnogi nevolja,
K Njoj se pomoliti je nje laka volja.
Čuda majku prosi, da ju tamo vozi,
Da si kod Marije ona zdravlje sprosi.
Skroz po dugoj lozi med hraste i breze.
Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 141-142.
Koljnofska Marija
na Nádasdyjevom putu
Nádasdyjev rod, Nádasdyjevo pleme
koljeno
bogabojeć, bojati se Boga
tristo
Filed under: ghrv književnost, Ivan Blažević_1998 | Leave a comment »