Ivan Blažević
Aca čemernjača,
Šime dobro sime.
VI.
Big
Aca, Šime, mišić mali
Bižu s pogibela.
Zaman je sad nož veliki,
Prazna će bit zdjela.
Ne čuje se tam-tam jačka,
Oganj već ne sviti.
Daleko je sad jur mačka:
Slobodni su miši.
Muži črni kad nabrusu
Nože i sikire,
Pašću se pod drivo u lozu;
Najt hte je i žmire…
Ali ča j’ to? Prazna uza?
Nij u njoj već bijelih!
Pogrižena ležu uža…
Robi su protekli.
Črnci bižu u ruka s noži,
Za njimi kot strijele.
„Joj će biti njevoj koži;
Jisti ćemo bijele.”
Kot zmahnuti hitro bižu,
Kot lovački psi…
Za peta su im jur blizu,
Big na vlasi visi.
Skok za skokom, gre za žitak,
I to svim moć daje…
Jedan korak je dobitak,
Bog im pomoć šalje.
Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 25-26.
Filed under: ghrv književnost, Ivan Blažević_1998 | Leave a comment »