Ivan Blažević
Aca čemernjača,
Šime dobro sime.
IV.
Ulovljeni
Van stupiju iz plavčice
Prez truda i muke.
Bilo j’ onde črne dice;
Nudu im jabuke.
Ne poznaju črni šale,
K drivu je povežu.
I ostavu naše male,
Pak gredu na vežu.
Dica domom k ćaći gredu
U šator pred drivo;
Vidili su dicu blijedu
Kot je breza drivo.
Došli su pak črni muži
Po dičinom slijedu.
S kopljom, špikom, s lanci, uži,
Na lov se poredu.
Oganj gori, brusu nože
I tam-tam si jaču…
Još danas hte bit prez kože!
Hvala bogu: kažu.
„Vidiš, Šime, kako je nas
Dobri Bog kaštigao.
Ostaviti ne hte danas
Od nas ni kotriga…”
„Naš učitelj je htio reći
Čudaput u školi:
Najbliže j’ Bog u potriboći;
Aca Boga moli!”
Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 21-22.
Filed under: ghrv književnost, Ivan Blažević_1998 | Leave a comment »