Ivan Blažević
Aca čemernjača,
Šime dobro sime.
II.
Kucak
Putem sretne ti dičaka,
I on dobro sime,
S njim pak skupa otkoraca
U daleke krajine.
Kad nij došao rado školu
Kaštiga ga mati!
Stipat se po svitu volu,
Neg starje slušati.
Vreda je i glad napada
Na dalekom puti,
Vidu lip vrt, pun je sada;
Glad im pamet zmuti.
Napunu si žepe, kukljac
Pak pete nabrusu,
Ar za njimi strašan kucak;
Skoro spustu dušu.
Strašna para na nje skače,
Oni su u bigu…
Raskine im halju, hlače,
Imaju galibu…
„Vidiš, Bog nas kaštiguje,
Ča smo sadje krali.”
Riči su na oganj ulje,
Bleju naši mali.
Ali najzad obrnuti?
To im nij u peti…
Zla volja je dalje muti;
Šti si nek dio treti.
Ivan Blažević, pjesme, HŠtD, 1998, ghb, 4. svezak, 17-18.
Filed under: ghrv književnost, Ivan Blažević_1998 | Leave a comment »