Jadranka Čunčić-Bandov: Neobičan san

Jadranka Čunčić-Bandov

Neobičan san

Iznenada jedne noći

u moj san krokodil skoči.

Našli smo se tako

oči u oči.

Spopao me strah.

Oblio me znoj,

al mu rekoh:

– Stoj!

Niti makac dalje,

tko te k meni šalje?

Krokodil je stao

i od straha pao.

Ja sam se začudio

i na to se probudio.

Panonski list 3c/2024.

Branko Pilaš, Zlatni snovi – izvor hrvatskog pjesništva za djecu.

Jadranka Čunčić-Bandov: Monolog patuljka Cinculjka

Jadranka Čunčić-Bandov

Monolog patuljka Cinculjka

Ja sam patuljak,

patuljak Cinculjak.

Manji nego trava

a veći od mrava.

Nitko me ne vidi

zato svašta mogu.

Strašnome medvjedu

stati čak na nogu.

Prestrašiti vuka

da mu dođe muka.

Lisici lukavici

svezat rep u čvor.

Morate priznati

nestašan sam stvor.

nestašan=nekisch, ubermütig

živahan, neobuzdan (divlji, neukrotiv), nemiran (o djeci)

Panonski list 3c/2024.

Branko Pilaš, Zlatni snovi . izvor hrvatskog pjesništva za djecu.

Štefan Kokošić – Božić je… Je Božić?

Štefan Kokošić

Božić je… Je Božić?

Božić je onda ako smo pripravni za njega!

Božić znači: s ufanjem živit!

Kad človik ruke pruži drugomu za oprošćenje,

kad se siromahu vrata otpru,

kad si jedan drugomu pomoremo,

onda je Božić.

Božić znači:

jednomu u tugi suze sušit i ga batrit,

to ča imaš s drugim dilit,

u nevolji susjedu pomoć,

onda nastane Božić.

Svaki dan je Božić na našem svitu,

onda kad drugomu ljubav skažemo,

i kad je naše zadovoljno i srićno,

onda je Božić.

A kad nam donese Bog svitlost svita

od neba doli k nam.

Je onda Božić, za nas?!

Štefan Kokošić, Od srca čujem ja, hkdc, 2023, 11.

Jadranka Čunčić-Bandov: Šangaj Humu kum

Jadranka Čunčić-Bandov

Šangaj Humu kum

Najmanji na svijetu grad,

po imenu Hum,

poručio Šangaju,

najvećem na svijetu gradu,

da mu bude kum.

Kad Šangajci čuli to,

viknuli su:

– Oho, ho!

A predsjednik Čao Čo

rekao je Čao Četu:

– Ići ćemo u posjet

u najmanji grad na svijetu.

Humljani se zabrinuli tad’

što će jadni ako dođe

cijeli Šangaj grad.

Panonski list 3c/2024.

Branko Pilaš, Zlatni snovi . izvor hrvatskog pjesništva za djecu, Zablistalo pjesničko praskozorje, 261.