Ana Šoretić – Takaj
Hrvati su t a k a j ljudi reče špecijalist
kad je govor o nami, ki živimo u Gradišću,
plemenito dopušća pogled na nas kot Austrijance
iako sumljivoga jezika
Hrvati su t a k a j ljudi prem subvencije i provokacije
ada padajte na koljena i trzajte žice
umatajte se u najšarije nošnje, pjevajte turobne jačke
konačno je špecijalist velikodušan ter pripravan na aplauz
tribamo gardu, da ju pokažemo, pak egzotične znake
izložene turizmu i pohodu državnikov
ali Štefan uvijek još sluša svoje Štefe
i Marija se zove još Mare
i Warasdorf se t a k a j još zove Borištof
sve ovo rado se ne čuje i najdarežljivije uho traži svoje granice:
gdo vam daje pravo, da tancate po svojem vlašćem taktu,
zbunjeno pita špecijalist
stara dob je za vježbanje u skromnosti ter prilagodjenju
ako t a k a j željite biti državljani
u najtolerantnijoj zemlji sjeverno od Zagreba –
ne čujem riči veličanstvenoga stručnjaka
u ovom hipcu, ne željim nje čuti
ja nepopravljiva t a k a j imam opet jednoč
svoj velikodušni dan…
Auch
Kroaten sind a u c h Menschen bestätigt der Spezialist
und meint damit uns, die wir im Burgenland leben,
gesteht uns großzügig zu a u c h Österreicher zu sein,
obwohl verdächtiger Sprache
Kroaten sind a u c h Menschen trotz Subvention und Provokation
postiert euch endlich zum Kniefall, zupft eure Saiten,
legt an eure bunteste Tracht, singt ein trauriges Lied,
großzügig will ich sein und Beifall klatschen
wir brauchen Herzeigegarden, exotische Bilder für Staatsbesuche
und Begeisterungsstürme aus Touristenzentralen
doch weiterhin hört Stefan auf Štefe
und Maria heißt immer nach Mare
und a u c h Warasdorf nennt sich nach Borištof
dies wird nicht gerne gehört, das größzügigste Ohr fordert seine Chancen:
wer verleiht auch das Recht, aus der Reihe zu tanzen,
fragt aufgebracht der Spezialist,
ihr solltet euch in Bescheidenheit üben,
endlich a u c h angepasst sein
als Staatsbürger im tolerantesten Staate nördlich von Zagreb –
diese Spezialistenworte höre ich nicht,
möchte sie a u c h nicht hören in diesem Moment
a u c h ich Unverbesserliche habe wieder einmal
meinen großzügigen Tag…
Ana Schoretits, Zadnji hrvatski Mohikanac, HKD, Željezno, 2012, 74-75
Filed under: Ana Šoretić_2012, ghrv književnost | Leave a comment »