Ivanka Benzia – Paška čipka

Ivanka Benzia

PAŠKA ČIPKA

Ponos i dika moga

si grada i naroda,

i ca san starija u tebe sam zajubjenija.

Gedan te cili svoj vik

nagedat te se ne moren.

Onda stanem… gedan…

i penšan.

Ku bi ja volila imat?

Budakovu, brestericu, tamburu,

zmiju, krivu mendulu, papinu,

rotondu, kvadratu ili gvanteru.

Ca ja penšan, ku bi ja volila imat?

Ja bi sve!

Te vridne, šesne, bele ruke

ke su te stvorile,

ke su noga puta pod lumacon celu noć ćorile

da bi te do jutra deštrigale,

prodale i fameju svoju so tin prehranile.

Pogacice, mendulice, ročelice,

pekjice, sunašća, zupcići,

kolumbarići, listacići.

Ki bi se sve to nabroji

matere i nane ca su nan vavik govorile

a vela fala njima

ke su nas šit naucile.

I dok je voje, serca i

jubavu paška čipka i teg

vavik će se lavrat i nikad,

nikad se neće zaboravit.

Pag, svibanj 2010.

Posjet Muzeju paške čipke (Galerija paške čipke), 27. lipnja 2016.

 

Augustin Blazović – Adoptiranomu unuku

Augustin Blazović

Adoptiranomu unuku

Nimam ni kćere ni sina

ali u tebi sam našao

unuka svoga.

Došao si mi jedini

reći na uru hrvatsku

velikog batrenja rič.

Prem možda i nešto tužno

ali i čvrstom odlukom

u tvoji sjajni očima

rekao si da ćeš

i onda ostat Hrvat

ako budeš poslidnji

jedini.

Vjeruj mi

adoptirani unuče moj

ne ćeš nikad bit sam

Pjesmica ova

neka te tiši i jača

još i iz mojega groba:

Vjeruj mi, vjeruj do konca

nikad ne češ bit sam!

Pajngrt, Vazam 1986.

Augustin Blazović, S licem prema narodu, Željezno, Hrvatsko štamparsko društvo, 1987, 61.