Mihovil Naković – Hodte v školu!

Mihovil Naković

Hodte v školu!

Hodte v školu, dica mila!

Učnje doba je prispila:

Počelo se j’ školsko ljeto,

Hajd va školu, mjesto sveto!

Igre, šale ostavite,

V školski red se postavite!

Knjige zamte v ruke ada,

Učit se je triba sada!

Čagod vam učitelj veli,

Činite, dobro vam želji!

Budte mirni i poslušni,

Bit ćete pod starost srićni!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 127.

Čagod>Ča god

Jožef Radostić – Glas pokojnih

Jožef Radostić

Glas pokojnih

Evo opet spomen čas,

Pokojni nam šalju glas:

   „Človik, što si ti sada,

   Bili smo mi nekada!

Pomisli si danas ti:

Gdje ležimo sada mi,

   Dojt će tvoje tijelo vrijed,

   Blizu uz nas mjesto zet!

Kad svićice nažgeš nam,

Zaigrat hte zvijezde van.

   Znaj, zvjezdice hte igrat,

   Ti ćeš morat putovat!

Sve bogatstvo svita ‘vog’

Nima ništ za škuri grob!

   Samo v žitku dobar čin

   Metnut ćeš na božji mlin!“

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 128.

Božji mlin

Jožef Radostić – Mrtvih god

Jožef Radostić

Mrtvih god

Kad svesvetska ruža

Glavicu otpira,

Sunce svoje trake

Teško već pripira;

Kada cvijeće vene,

Lišće žuti, zlati;

Kad se magla škulja,

Vjetar drivlje klati –

Znamo, da je skoro

Mrtvih god pred vrati.

Človik, sad postani,

Odmori se malo,

Daj da svitsko dobro

Sad bi počivalo!

Srebro, zlato svita,

Ovde će ostati,

Tvoje trudno tijelo

V zemlji će snivati! –

Od bogatstva svega

Ne ćeš ništ imati!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 128.

Mrtvih God>Mrtvih god

Jožef/Pepi Radostić/Radosztics (1910. – 1956.), NB II, 52-56.

Jelka Gregorić – Zornice

Jelka Gregorić

Zornice

Golo je drveće okitilo inje*,

Snijeg prši, pokriva sav kraj.

Svud tišina vlada, samo gaču vrane.

U sobi kraj peći ljudi sjede

I pričaju svoj prošli doživljaj.

Umukle naše ptičice male,

Koje nas pjesmom veselile,

I laste već davno nas ostaviše.

Svud je tako tmurno i žalosno,

Ovčice sirote sad su snuždene.

Al’ srca naša ipak nešto veseli:

Rano u zoru budi nas jedan glas,

Dok mrak još pokriva brda i doli,

Zvono sa brijega crkvice naše

K zornicam prvim poziva nas.

U crkvicu na brijeg hrlimo,

Majčicu milu pjesmom da častimo:

Oj, zdravo budi, Majko Marijo,

Bez grijeha začeta Djevice,

Prejasna naša zornice!

*sriž

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 129.

hrvatski standardni jezik

Ivan Blažević – Advenat

Ivan Blažević

Advenat

O nebesa, vi rosite

S višine Spasitelja!

Čekamo Te, Božje Dite,

Ti si sada naša želja!

Kod zornice, zlate maše,

Prosimo Te svaki dan

O, glej, naše tužne čase,

Božje Dite, dojdi k nam!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 129.

Božje dite

Franjo Meršić – Zornica

Franjo Meršić

Zornica

Još je vani škuro,

Zemlja spi u mrazu.

Po ulici mračnoj

Ljudi tiho gazu.

U tišinu zvonu

Zvoni od crikvice,

Zovu na zornici,

Slavit cvijet Divice.

Ave, bud pozdravna,

Divica Marija,

Neba ino zemlje

Majka najsvetija!

Vrijeda ćeš nam milo

Dite Ti roditi,

Ko će neba, zemlje

Kralj i Vladar biti!

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 129.

Grabit za zvijezdami

nepoznat autor: ovako ide

KT_pjesma na kraju_25. marca 2019.

čitao je Fred Hergović

https://ivansic.wordpress.com/2018/01/01/pjesma-na-kraju-ovako-ide/

muzika: Vili Škilić

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/2972025/

Agnjica Čenar-Schuster – Tihi…

Agnjica Čenar-Schuster

Tihi…

 

Tihi ljudi radje pišu nego viču.

Tihi ljudi radje sanjaju nego klandre progananjaju.

Tihi ljudi radje muču nego drugim krešću.

Tihi ljudi se radje uču nego družu.

Tihi ljudi se radje shranjaju nego po svitu naganjaju.

Tihi ljudi su radje kreativni nego komunikativni.

Tihi ljudi radje reflektiraju nego onaniraju.

Tihi ljudi radje mislu nego bedavosti spliću.

Tihi ljudi radje čitaju nego trač povidaju.

Tihi ljudi se radje razvijaju nego u riči plivaju.

Tihi ljudi se radje sami nego da je društvo mami.

Tihi ljudi su radje neopaženi nego u društvu razmaženi.

Tihi ljudi radje rič okreću nego da blebeću.

Tihi ljudi radje mudruju nego pljuju.

Tihi ljudi radje riči kuju nego krive hasnuju.

Tihi ljudi dobro čuju

   istražuju i

   svoja usta čuvaju.

 

-ica

 

Hrvatske novine, 12/2019, 16

Dometar Lemperg – Prošnje svetomu Mikuli

Dometar Lemperg

Prošnje svetomu Mikuli

Mikula, Mikula, svetac v bijeloj halji,

Nek vrlim dičakom cukrićev pošalji.

Divojčicam malim lutkicu zrudljanu,

Da majkam poslušne na svenek ostanu.

Mikula, Mikula, svetac v bijeloj halji,

Junakom nek pune litarske pošalji.

Ar v krčmi sad sidu uz prazna stakaoca,

Kad nij v kamri „fratra“, pšenice nit jarca.

Mikula, Mikula, svetac v bijeloj halji,

Divojkam nek kljate po modi pošalji;

Ar divojka svaka kot frajlica hodi,

Već nij Hrvatica, neg dama po modi.

Mikula, Mikula, svetac v bijeloj halji,

Obitelji skrbi drugo ča pošalji:

Kruha, jaj i masti, ča tribaju svega,

A v dojdućoj žetvi obiljno daj tega.

Mikula, Mikula, svetac v bijeloj halji,

I starci te prosu, i njim ča pošalji:

Sad hižicu teplu i duhana torbu,

Babam pak napuni s kafejom svu korbu.

Mikula, Mikula, svetac v bijeloj halji,

Sirotam ubogim najveć ti pošalji,

Ke nimaju majke ni oca skrbnoga,

Ke u tugi živu prez svega dobroga.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 130.

Franjo Meršić – Na Božiće

Franjo Meršić

Na Božiće

Narav tiha, ukočena,

Širom sve u bijelom plašću,

Snig pokira cijelo polje,

Gavrani u zraku grakću.

V selu hiže zakurene,

U nji jelve nakinčene,

Pune darov i cukrićev,

Od svić malih rasvićene.

Dica v stane željit idu

Kristuševo narodjenje.

Zvoni zvonu, zmožno širu

Noćnog čuda nazvišćenje.

Ulice se pak oživu,

Ljudi snižne staze gazu,

Idu v crikvu Dite slavit,

Radost sja njim na obrazu.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 131.

Franjo Meršić Frakanavac/Franz Mersich (1929. – 1996.), NB II, 197