Mihail Ljermontov – Vyhozhu odin ya na dorogu (Выхожу один я на дорогу)

Gledajući na ARTE emisiju o Gorbačovu i 30 godina pad Željeznog zastora.

30 Jahre Mauerfall. Na kraju emisije citirao je ruski političar Ljermontova:

Michail Lermontow (1814–1841)

Einsam tret ich auf den Weg, den leeren,
Der durch Nebel leise schimmernd bricht;
Seh die Leere still mit Gott verkehren
Und wie jeder Stern mit Sternen spricht.

Feierliches Wunder: hingeruhte
Erde in der Himmel Herrlichkeit…
Ach, warum ist mir so schwer zumute?
Was erwart ich denn? Was tut mir leid?

Nichts hab ich vom Leben zu verlangen
Und Vergangenes bereu ich nicht:
Freiheit soll und Friede mich umfangen
Im Vergessen, das der Schlaf verspricht.

Aber nicht der kalte Schlaf im Grabe.
Schlafen möcht ich so jahrhundertlang,
Dass ich alle Kräfte in mir habe
Und in ruhiger Brust des Atems Gang.

Dass mir Tag und Nacht die süße, kühne
Stimme sänge, die aus Liebe steigt,
Und ich wüsste, wie die immergrüne
Eiche flüstert, düster hergeneigt.

(aus dem Russischen von Rainer Maria Rilke)

https://www.gedichte-fuer-alle-faelle.de/allegedichte/gedicht_2344.html

https://sprachenblogideenundso.wordpress.com/2017/03/25/ich_alleine_mach_mich_auf_die_reise-lermontow/

I go out towards the road

engleski prijevod

Krenuo sam putem

hrvatski prijevod 1

Sam u noći idem prema drumu

hrvatski prijevod 2

 

Sam u noći idem prema drumu,

Što kroz maglu ljeska se u gori.

Sad pustinja nijemo sluša boga,

I sa zvijezdom zvijezda sada zbori.

Veličanstvom sijaju nebesa,

Plavim sjajem nebo zemlju zali.

Što to bolno osjeća mi srce?

Čeka l’ nešto il’ za nečim žali?

Ne nadam se ničem od života,

Niti žalim za ičim što minu.

Samo mira tražim i slobode,

Zaspat žudim – nestati u tminu.

Al’ ne žudim hladni san mrtvaca;

Zauvijek usnut ja bih htio tako,

Da mi život u grudima dršće

I da grudi dišu mi polako.

Da noć i dan, mazeći mi uho,

O ljubavi slatki glas mi zbori

Da nada mnom silan, vječno zelen,

Stari hrast se njiše i šumori.

https://lyricstranslate.com

U prijevodu Dobriše Cesarića

 

Krenem sam putem;

Kroz maglicu kameni je put svjetlucao;

Noć tiha. Pustinja sluša glas Božji.

I zvijezda sa zvijezdom razgovara.

Na nebesima je uzvišeno i veličanstveno!

Spava zemlja u modrome odsjaju…

Zašto je meni tako bolno i tako iscrpljeno?

Očekujem li nešto? Žalim li za čime?

Ne očekujem ja ništa od života,

I ne žalim prošlo nimalo;

Ja tražim slobodu i spokoj!

Htio bih se zaboraviti i usnuti!

Ali ne tim hladnim grobnim snom…

Ja bih htio navijeke zaspati tako,

Da mi u grudima drijemaju životne sile,

Da, dišući, uzdižu se tiho moja njedra;

Da bi cijelu noć, cio dan, moj sluh miluju,

O ljubavi da mi slatki glas pjeva,

Nada mnom da vječno zelen,

Tamni hrast savija se i šumi.

1841.

Ljermontov, Mihail Jurjevič (1814. – 1841.)

https://lyricstranslate.com

Feri Sučić – Slutnja smrti

Feri Sučić: Slutnja smrti

KT_pjesma na kraju_30. septembra 2019.

U Koljnofu su nedavno svetačno otvorili novi interaktivni muzej pod nazivom „Hrvati – Gradišće prez granic“. Aktualna edukativna izložba kaže gradišćanskohrvatsku povijest od doseljenja do danas, način žitka, kulturu Hrvatov i naselja cijele regije.

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3012728/

glazba: Naša bila štorija, mjuzikl, Split (Goran Karan, Nenad Ninčević; Tedi Spatato, Severina, Giuliano, Danijela Martinović…)

Štorija

https://www.youtube.com/watch?v=vz9Utr272Cw

Manta me jubav

https://www.youtube.com/watch?v=t3mvuMLiTAo

Sanjaj

https://www.youtube.com/watch?v=_ITM1OhGDiA

Nisan oženija koju san jubija

https://www.youtube.com/watch?v=gwaCskl_Ts0

Bila pisma

https://www.youtube.com/watch?v=S6A_W46wt4M

 

Feri Sučič bi danas slavio svoj 101. rodjendan. Velikoborištofac je umro u februaru 2012. ljeta i još danas dobro poznat kot kompozitor mnogobrojnih gradišćanskohrvatskih jačak i kot utemeljitelj Tamburice Klimpuh. Sučić je napisao i prevodio pjesme, igrokaze i prozu, a desetljeća je uredjivao Naš tajednik, Hrvatske novine i Kalendar Gradišće. Pjesmu Slutnja smrti je čitao Jurica Čenar.

Feri Sučić

Slutnja smrti

U sutonu jesam išal

kroz mali jesenski vrt.

Bura stenjala je med drivljem,

žetvu držala je smrt.

Iz mraka mi se činilo,

da je čuti tajni plač.

Tužno mi je srce bilo,

bojal sam se.

Ne znam zač.

transkribirao IR

Agnjica Čenar-Schuster – Sentimental journey blues

Agnjica Čenar-Schuster

Sentimental journey blues

Jesensko lišće šanžira

u svoji žarki farba.

Vrijeda će pasti s kit i kitic.

Jesen nam skraćuje dan,

a noći produžuje vijek.

Mrzlina se u dome riva.

Drhćemo od melankolije.

U naši duša svita blues:

Plave note rapsodije!

Jesenske magle

se šmugljaju po zemlji.

Gustoća muti naše poglede

u zutrašnjicu.

Mrači nam se vijek.

Drhće još i sova na panju.

U naši duša svira blues:

Plave note rapsodije!

Jesenske duše u mraku

išću svoje plave ritme.

Doba je za tužne note:

Plave rapsodije duše!

Uzrok sentimenta

to renew old memories.

Stari spominki na ljeto:

Moje plave note

Rapsodija duše!

Uzrok sentimenta

to set my heart at ease

Za mirnu dušu:

Sentimental journey blues.

-ica

Hrvatske novine, 38/2019, 16

VI. Molitva mlade Hrvatice

VI. Molitva mlade Hrvatice

Kad je ovo VI. molitva,

ćemo se veljek pominat za VI. zapovid.

Nako je opet aktualna kot još nikada ne.

Dosta nam je zloupotribljavanja dice!

Dosta nam je zlostavljanja žen!

Dosta nam je diskriminiranja ljudi,

ki su u spolnom pogledu drugačije orijentirani!

Ča se je svega djelalo u Tvoje ime

i glasilo da je to Tvoja sveta volja?!

Dosta je toga za tri vijeke!

Kad se ov svit jur giblje i minja na sve strani,

zač ne veljek preminiti i emancipirati Tvoju crikvu?

Da ne bude ona samo crikva neke hirarhijske elite,

nego da bude konačno crikva svih ljudi, ada i žen.

Amen.

u februaru 2019.

Novi glas, 1/2019, 11

Crikva (institucija)

crikva (zgrada)

Jožef Radostić – Moj domaći stan

Jožef Radostić

Moj domaći stan

U tom našem tihom selu

Je med drivljem mali naš stan,

Noći čuvaju ga zvijezde,

Sunce gladi mu krov kroz dan.

Kad zaškripnu putna vrata,

Kucak veseo lancem trza,

Bleji tele, ruju krave,

Konj pri svoji jasli hrza.

Kokoše pak kokodaču,

Petelj gizdavo koraca,

Med noge mi se zapliće

Masteći se mala maca.

Na ognjišću oganj puca,

Majka kuha objed prosti,

Hodi sinko, zove mene,

I najij se do sitosti!

Pri hrastovom starom stolu

Žganci nam se dobro raču…

A na hruški pokraj strihe

Veselo nam ptice jaču.

Gradišćanski hrvatski gaj, HŠtD, knjiga IX, Željezno, 1967, 44.