Anton Leopold – Ljeto

Anton Leopold

Ljeto

U čudu se je sunce raširilo,

A svaki vrući trak je bodljiv octak,

Naranča žuta lebdi kroz plavilo,

U kutu stisnut je jedini oblak.

Široko polje v klasju se talasa,

Pripela pućpurućka, glasi žetvu.

Zadijan vjetrić šapće u pol glasa,

Od suše stenji zemlja, bruji kletvu.

Črljeni cvijeti maka čarobno prheću.

A modrocvijeti plavo namiguju.

Metulji letu, pčele zuju k cvijeću.

Prostrani lapti svitlo podrhtuju,

Preljiva se kot zlato rodno žito,

A čežnja kruha stresa se kroz sito.

 

Kalendar Gradišće 1981, 157.

Anton Leopold – Zelenjaki

Anton Leopold

Zelenjaki

(Stara priča)

U dolini bujnoj stisnuto je selo,

Kot u gnjazdu jajca leži stanje bijelo.

„Mlakica“ se zove… Ar se zdola znaka

Nasred selske place širi mutne mlaka.

Diboka je u sredini, plitva skraja,

Jedan uzak curak stalno ju napaja;

Na nje dnu su skrite tajne žive zviri,

U njoj svenek vode, ka se lijeno širi.

Pri ubrovi raste zelen šaš i trska,

Mnogi kaljuž, voda mutna, katkad mrska;

Ovde-onde pliva sluzno zelenilo

Žabokrečine se mnogo nalovilo.

U toj mlaki jur od davna živu žabe,

Pumpori i haske, kreketuše babe;

Tihe su pri danu, plivaju i skaču,

Ali v mlačnoj noći veselo si jaču.

Te koncerte, bučno noćno kreketanje,

Ljudi rado čuju, ar im slatku sanje.

Dokle ljudi hrču, noćnom pilom pilu,

Kva, kva, pum, pum – čut je s mlake pod svu silu.

Tako je u selo Mlakici sve milo,

Ča u mlaki biva… a i zelenilo.

Kreketušam su zahvalni na toj pjesmi.

U njev paradižom nigdor dirat ne smi…

Čuo sam negda jednu staru povidajku:

Otkud zvira? – Pitaj starumajku!:

Zibirali su si negda Mlakičari

Starešinu sela, po regula stari.

Starešina (danas se on zove liktar)

Mora biti muž pravičan, jak i bistar!

Tri su kandidati bili na toj listi,

Preštimani muži sve idealisti.

Svi jednako vridni, teško se odlučit:

Ki je sposobniji, selu bolje služit?

Jedan ima najper ovo, bolje ono.

Kad prevažeš, svi su skoro isto zvono.

Po sjednici Tanač sela se razajde:

Prem sve muke starešina se ne najde!

Zato neki purgar čudan plan predlaže,

S tim predlogom se pak gmajski sabor slaže:

Svi tri muži neka v mlaku nutra skoču,

I pod vodu s glavom, tijelo sve namoču.

Kad van zajdu, ta će biti starešina,

Ki već zelenila na svom tijelu ima!…

Božanje potvrdi: ideja je sjajna!

I ov predlog primi Poštovana Gmajna:

Starešina postat će pak najvridniji,

Ki iz mlake zajde van – najzeleniji!…

Biše v ljeti, kad je sunce vruće peklo.

Ljudstvo sela, sve s k mlaki skupa steklo.

Pri ubrovi stali su tri goli muži,

Mogućnost za uspjeh svakomu se pruži!

Signal na skok selski kišbirov će dati,

Zatrubiti rogom, rukom zamahati;

Prisežniki sela hte pak konštatirat,

Najzelenijega starešinom birat.

Puno napetosti čeka cijelo selo,

Pitanje napuni mnogo svitlo čelo:

Gdo će nek ta novi starešina biti,

Podanikom Gmajne redit i suditi?…

Dojde hipac – svi su ljudi odahnuli,

Sluga gmajne puše, rog volovski tuli,

Rukom doli mahne – nemir u narodu.

A tri muži pri tom skočiju u vodu.

Kot da puknu puške, trikrat bučno pljumsne,

I pod vodu svaki s glavom se zadruzne,

Koprcaju nutri, u kaljužu, šašu – –

Žabe krdu dalje, silno se prestrašu.

Onda pak svi trimi mučno van doplaznu.

Narod klica, čeka na odluku važnu:

Tri junaki, svaki zelen do šišanjka!

Teško će se riješit ta zelena ganjka!

Prisežniki sela, na križ priseženi,

Riješit hte pravično izbor ta zeleni,

Oči su pazljivi, gledaju „zelene“ – –

Nije lako sudit! – šušljaju si žene.

I ne dura dugo, bubanj se oglasi,

Najstariji od prisežnikov sud proglasi.

Jure Žabić najveć zelenila ima,

Tako je on novi seoski starešina!

Tada med narodom bukne bura prava,

Sve sad klica, viče, odobrava;

Ljudi su kot zvana sebe, slavlje cijelo,

Čuje se to još i u susjedsko selo.

Kad su pak na večer žabe kreketale,

Novoga su starešinu pozdravljale:

Poštovana Gmajna ima se sastati:

Starešinsko žezlo Žabiću predati!

Opet blizu mlake pri svetačnom aktu –

Svirale im žabe, tukle im po taktu –

Predali su žezlo svomu starešini,

Svečevalo se to pri domaćem vini.

Biše neki Cigan, ki je krpao kotle,

On je dobro znao za sela tajne posle,

Putovao je, s svojom ženom Ciganicom,

S koli pod punjavom i s brojnom dičicom.

Ča su znali Cigan a i Ciganica,

Vrijeda je dočula cijela okolica:

Da si Mlakičari, po planu velikom,

Birali starešinu s žabokrečinom!…

Tako im se zdilo neko časno ime,

Ko je još ostalo dugo, dugo vrime;

Kigod zna za žablji zelen raj va mlaki,

Mlakičare zove v šali: Zelenjaki!

Kalendar Gradišće 1981, 168-169.

Anton Leopold – Naša sela

Anton Leopold

Naša sela

Naša lipa bijela sela,

Posijana po Gradišću,

Kod kostanja nježni cvijeti,

Migljajući v mladom lišću.

Krovi suri i črljeni,

A med njimi turam crikve;

Ki se stalno k nebu klanja,

Kot da šapće šum molitve.

Ulice su kot potezi,

Brojno stanje kot kvadrati.

S drivlja diše zelenilo,

A potok je kot pas zlati.

I kad dojdeš tamo doli,

Rič hrvatsku uho čuje –

Nešto čudno te obuzme,

Srce ti se obraduje…

O hrvatska lipa sela,

Da bi uvijek naša bila:

Gradišćanska, austrijanska –

I hrvatski govorila.

Ar hrvatski jezik mili

Ljubav k domu ne smanjuje,

On je vrtljac pun kulture,

Gradišće obogaćuje!

Čujmo ovde one riči,

Ke su pale nekad prije:

Da Gradišće prez Hrvatov

Bilo bi siromašnije!

Frakanava, 1974.

Kalendar Gradišće 1981, 189.

Anton Leopold – Mrtvi na odmoru

Anton Leopold

Mrtvi na odmoru

(Doroteji Zeichmann)

Kad su mrtvi na odmoru,

Oni hte se odmoriti,

A djelati već ne moru,

Zdola im je tiho biti.

Ali prije su djelali,

Trudili za svoju dicu,

Mnogo pota istočili,

Dostkrat s oka suz kapljicu.

Djelo biše temelj žitka,

Mnogi ter u službi kruha,

Zadovoljstvo slast užitka,

Vjera s obećenjem duha.

Pohodimo svoje mrtve,

Da im odmor lagak bude,

Ki trpili, bili žrtve,

Mir im plaća za sve trude!

Kad bi mogli sve saznati,

Mirno sjest na otoman,

Ispitati, sve doznati,

Mogao bi se pisat roman!

Beč, 2000.

Pjesma je e-mailom stigla 21. maja 2021. (Hvala DZ, Klimpuh)

Anton Leopold – Diboka ljubav

Anton Leopold: Diboka ljubav (čitao Georg Kustrić), CD 2, Leopold-maraton

KT_pjesma na kraju_17. maja 2021.

Glasnik, crikvene novine Željezanske biškupije, ljetos svečuje svoj 75. rodjendan. Na početku je izhadjao svaki drugi tajedan, a onda svaki tajedan. U toku ljet se je minjao oblik ali i sadržaj ovoga crikvenoga tajednika.

Prilikom 100. obljetnice utemeljenja Zemlje je povjesničar Michael Schreiber iz Fileža sastavio za Hrvatsku redakciju Radija Gradišće seriju, u koj će se ov put baviti s narodnim glasovanjem 1938. ljeta.

Narodno glasovanje 10. aprila 1938. ljeta, Anschluss (20. dio serije 100 ljet Gradišće)

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3104269/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/tags/100ljet

glazba: 23. dalmatinska šansona u Šibeniku, 2020. (ploča nominirana za Porin)

Neno Belan i klapa Cambi: Ne volin jugo, i kad te nema dugo

(https://www.youtube.com/watch?v=E0FsNaDa8KQ)

Duje Stanišić: Dite moje (https://www.youtube.com/watch?v=NEdIFmmEJR0)

Krešimir Batinica: Reci da me ne poznaješ (https://www.youtube.com/watch?v=MVAm3Fs0X4M)

Stijepo Gleđ Markos: Prava rič (https://www.youtube.com/watch?v=JxRHFJSuPnA)

Anton Leopold

Diboka ljubav

Ki diboko ljubi,

Vridan je ljubavi,

Radosti ne gubi,

More bit to pravi!

On će znat i dati

Ljubav – to držati!

Kigod su skažljivci,

Divojku privlaču,

Kažu cvijet na drivci,

Pak i k drugim skaču.

Ovde do rasparanj

Dojde – razočaranj!

Ljubav nije igra,

A seks nije šala,

Odluka prehitra,

Ka bi nešto dala?

Zato mislim triba,

Kad se igrom ziba!

Ljubav ne smi biti

Oganj strasti vruće,

Vrijed se ugasiti,

Kot da zgori pruće!

Samo ljubav prava

Je za hištvo zdrava!

Lučman, 1996.

Anton Leopold – Mladi danki

Anton Leopold

Mladi danki

Rodjen sam u Frakanavi,

Gde su Štober i Rebac,

Dom mi biše va Brkavi,

Skakljao sam kot kos na travi,

Bio u grmu živ vrebac.

Bio sam zdravo drivce mlado,

Dubanjak mi biše raj,

Djundjurke sam lovio rado,

Pasao krave, šaro stado,

I tolonkao svakudaj.

Ča je naše i domaće,

Škadanj, hidoš i krpljet,

Biše mi kot pčeli saće,

Ženska šnicka, muške gaće,

Kolovajka, lor i smet.

U ditinstvu sam jur sanjao

Svoje pute – filozof.

Otajnosti imao, shranjao,

Uz piertele guske zganjao,

Pleo pasac iz šarih slov.

Bio sam dičak svoje volje,

A kot školar ne marljiv,

Vlašća volja, svoje polje,

Nis znao ča će biti bolje;

Bio sam orih pokraj sliv.

Pjesme su me zanimale,

Ča se „slaže“, verš i stih.

Deklamirat mi se dale,

Klepetat mi usne znale,

U tom glasan, drugda tih.

Štao sam rado „Novinice“,

Jandira i Jurandir.

Povidajke i pjesmice,

A kroz ganjke brusio žice –

To mi dalo neki smir!

Kad sam sanjao na Dubanjku,

Počeo pisat na papir,

Slušao travu pri zviranjku,

Spjevao pjesmu, riješio ganjku,

S Muzom slavio prvi pir.

Stvorio pjesmu „Moje selo“,

Opjevao svoj rodni kraj.

Ugodalo mi se djelo,

Dignuo gori potno čelo…

Pjevucakao mi lipi maj,

Moja slabost u tom biše:

Bio sam mekak, sramežljiv!

Teže sam se dizao više,

Ljubio dostkrat kot se diše…

Čekao slive ispod driv.

U ljubavi skoro ginuo,

Zgubio Jelku, mili cvijet,

Razočaran teško zihnuo.

Tvrdu slivu si otkinuo,

Dušao gorki modrocvijet.

U jeseni uz travicu

Cvao je lilacki cvjetić,

Našao Mrazovu sestricu,

Okusio sam otrovnicu,

I loj divičanskih svić…

Tako je u jalnom žitku,

Mine i otcvate maj!

Človik mora borit bitku,

Plaznit krov i lor k dobitku,

Biti potpun ili kraj!

Frakanava, oktobar 1978.

Hrvatske novine 19/2021, 25

Leopold-maraton, CD 1

audiozapis: Anton Leopold

HN blog

Wikipedija:

https://de.wikipedia.org/wiki/Anton_Leopold

Anton Leopold – Sedamkrat ljubim

Anton Leopold

Sedamkrat ljubim

 

Sedam puti tebe ljubim,

Sedam trakov te zarubim,

Ljubim tvoje meke usne,

Ljubim vlase, šum se zgusne,

Ljubim tvoje modre oči,

Ljubim srce, ko poskoči,

Ljubim tvoju svilnu kožu,

Ljubim miris, milu rožu,

Sedmič ljubim tvoju dušu,

Ćut ka raste, a ne sušu!

Sedam puti, to tajedan,

Stalna ljubav, cilj je jedan!

 

Beč, 1999.

 

Hrvatske novine 19/2021, 22

Leopold-maraton, CD 2

Anton Leopold – Frakanava

Anton Leopold

Frakanava

 

Slika kot da podrhtava,

Stanje, škadnji, turam žut:

Rodno selo, Frakanava,

Naših pjesam zipka prava,

Kraj zeleni, tihi kut.

 

Frakanavci su pjevali,

Znali s pjesmom mnogo reć,

Povidali i pisali,

Tim hrvatstvu mnogo dali,

Znali neki vrh doseć.

 

Stari pjesnik je u parku,

Usred kića dan i noć,

Kot da bere u košarku

Cvijet, a sije ljubav žarku,

Rečeć svim: „Sloga je moć!“

 

Frakanava, 1990.

 

Hrvatske novine 19/2021, 22

Leopold-maraton, CD 1

Anton Leopold – Moje selo

Anton Leopold: Moje selo (CD, Leopold-maraton1)

KT_pjesma na kraju_10. maja 2021.

https://ivansic.wordpress.com/2019/02/21/anton-leopold-moje-selo/

Subotu je umro, ili kako bi lipo naši stari rekli zaspao u Gospodinu, Anton Leopold, plodan pjesnik, ki je rodjen 1928. ljeta u Frakanavi. Akademik Nikola Benčić je pisao o njemu da je Leopold književnik, samouk, ki se najdosljednije naslanja na Miloradićevo pjesničtvo jur i po tom, ča je odrastao u Frakanavi i kade mu je jur od ranoga ditinstva bio na svakom mjestu prisutan Miloradićev duh. U emisiji ćemo se spomenuti pokojnoga Antona Leopolda.

Prilikom 100. obljetnice utemeljenja Zemlje je povjesničar Michael Schreiber iz Fileža sastavio za Hrvatsku redakciju Radija Gradišće seriju, u koj će se ov put baviti s Anschlussom 1938. ljeta.

Anschluss, 1938. ljeta

19. dio serije „100 ljet Gradišće“

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3102568/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/tags/100ljet

RIS: Rub i sredina

Literarno stvaranje Antona Leopolda, frakanavskoga pjesnika i fotografa, stoji po njegovoj smrti u centru ove emisije.

Anton Leopold je umro subotu, 8. maja 2021. u 93. ljetu života.

ORF Burgenland: Hrvatska redakcija

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3103224/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3102997/

Hrvatski centar:

https://www.hrvatskicentar.at/post/preminuo-pjesnik-anton-leopold

Wikipedia:

https://de.wikipedia.org/wiki/Anton_Leopold

DHK: Društvo hrvatskih književnika

http://dhk.hr/preminuli-clanovi/detaljnije/preminuo-anton-leopold

Hrvatske novine:

https://hrvatskenovine.at/clanak/13-05-2021/s-toncijem-leopoldom-otisao-cuvar-biljeznik-kao-i-arhivar-nasega-jezika

Panonski institut:

http://real.mtak.hu/25412/1/SSS_2013.022_Hajszan_u.pdf

Bildungsserver Burgenland:

https://www.bildungsserver.com/schulen/minimulti/data/1102/2011-02_farba.pdf

Literaturhaus Mattersburg:

https://www.literaturhausmattersburg.at/schriftbilder/leopold-anton/

Anton Leopold – Metro

Anton Leopold: Metro (čitao: Ewald Höld), CD Leopold-maraton, 28

KT_pjesma na kraju_1. marca 2021.

Monika Trimmel-Roženić iz Borištofa je poznata kot kulturna aktivistica. Ona je suorganizatorica brojnih koncertov i izložab, ke je društvo Kultura na selu priredilo u Malom Borištofu od 1995. ljeta početo. Ali Monika Trimmel-Roženić je i sama umjetnica.

Najradje slika akvarele, 73-ljetna penzionirana učiteljica školovala se je u Terezijanumu, mentorica joj je bila: sestra Ettl; utjecali su i Moratti, Lehmden… slijedili su tečaji, seminari, čitanje literature, posjeti u izložbe, da na kraju bude samostalan rad… Bila je i suradnica Hrvatske redakcije.

glazba: Mladen Burnać (novije pjesme, kantautor, gitarist, tekstopisac, kompozitor, neslužbeni prvak Hrvatske u igranju Flipera, utemeljitelj i kreativna glava grupe „Brze banane“, 1993. počeo solokarijeru)

Treba ti netko

https://www.youtube.com/watch?v=ZgMuZ5kPT1w

Vrijeme je za promjene

https://www.youtube.com/watch?v=V4TGpae70PY

To je moja jedina

https://www.youtube.com/watch?v=8OZjj9vhhvk

Jer ti ljubiš drugoga (Mladen Burnać i Arsen Dedić)

https://www.youtube.com/watch?v=66dQ1kR19hk

Michael Schreiber: 9. dio serije, Iskanje novoga glavnoga varoša („100 ljet Gradišće“)

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/3091755/

https://volksgruppen.orf.at/hrvati/stories/100ljet/

Anton Leopold

Metro

(Dometru Karallu)

Bečki U-Bahn Metro,

Je kot živo srebro.

Pod zemljom se kreće,

Zuji i škrebeće,

Biži kroz tunele,

Spaja bečke dijele.

S njim se vozi Mietro,

Karalus Dometro,

Dojde u Švindgasu,

Ulicu na glasu,

Kade su Hrvati,

Naše sestre, brati.

Čekaju na Metru,

Kad dojde po vjetru,

On sakuplja ljudstvo,

Naše bečko društvo.

Dolika po štiga

Donese ga briga,

Njemu je Hrvatstvo

Narodno bogatstvo!

Beč, 1986.