Augustin Blazović – Čudan san zimske noći

Augustin Blazović

Čudan san zimske noći

U jednoj čarobnoj zimskoj noći

U našem vrtu se čudo godalo:

Sred zimske noći cvijeće j‘ procvalo,

Lilije, klinčaci i gladiole,

Skromne ljubice i žarke rože,

U toj čarobnoj zimskoj noći.

U voćnjaku mrtve stresle se grane,

U kori sok se proljetni gane

Brzo se pupoljci stvaraju puni,

Cvijet se otvara na drveta kruni

U toj čarobnoj zimskoj noći.

Oživit se hoće i škura šuma,

Probudit ju hoće pjesma slavuja.

Zec čudno duga ušesa nadiže,

I jelen digne glavu krunenu više

U toj čarobnoj zimskoj noći.

Noć mine, tihe zvijezde se gasu…

Sriž pokrije šumu, vrte i stazu.

Gubi boju sanje čarobni cvijet,

Na prozora staklu se smrzne u led.

Oj mrzle čarobne zimske noći!

Koraki škriplju u snigu ko zagušen plač

Sanju zakrije led: milosrdja plašć.

Oj trizna zimska zoro! Nemila jesi!

U smrzlu tišinu sto svinj pri klanju bleji.

To budi sanjara zimskoga sna,

A proljetne sanje se spustu do dna.

Oj mrzle čarobne zimske noći,

Vaš čar vi zgubljate u ledenoj zori.

Beč, decembar 1960.

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 41.

link Vigilija, 1961.:

https://ivansic.wordpress.com/2017/04/12/augustin-blazovic-cudan-san-zimske-noci/

U toj zimskoj čarobnoj noći.>U toj čarobnoj zimskoj noći.

Sanju je zakrio led: milosrdja plašć.> Sanju zakrije led: milosrdja plašć.

To budi sanjara zimskoga sna,>To budi sanjara sa zimskoga sna, (…iz zimskoga sna)