Augustin Blazović – Majčine oči

Augustin Blazović

Majčine oči

Majko! Te tvoje tihe blijedoplave oči

Kao skromne potočnice sjaju u rosi.

Kolike suze žalosti i tuge

One su istočile kroz noći duge,

Kad si gorkim suzama oplakivala

Ranu smrt nemilu svojega supruga.

Još više su močile suze to premilo lice,

Kad je ljubimca tvog žalosnog srca

Smrtno pogodila okrutna bojna kugla.

Opet drugda su te potočnice

Radosno sive redove Glasnika pile,

Kad sam ja postao urednik,

Za te je svaki broj bio poslanik,

Koga si grlila kroz tvoje naočale.

Sada još živo zaigraju

Te tihe oči-potočnice,

Kad me one zagledaju

I ja ti poljubim ruku i lice.

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 25.

(skraćeno, u Vigiliji je pjesma duža)

link Vigilija, 1961.:

https://ivansic.wordpress.com/2017/04/07/augustin-blazovic-majcine-oci/