Augustin Blazović – Na grobu

Augustin Blazović

Na grobu

(Stricu M. B., Direktoru A. B., Tecu Š. L.)

Jesen požanje

Ljeto za ljetom

U zimski san.

Ptice na nebu

V tudji gaj letu.

Gubi se dan.

Zvoni se plaču.

Koga to pratu

U tudji dom?

Nosu mi ljude,

Rodjake, druge

U tihi grob.

Kuda ste zašli

v jesenskoj magli?

Grob vam je stan?

Pri Božjoj službi

Memento mrtvih

Raste tužan.

Na groblje pada

Lišće sa stabla,

Truni se cvijet.

Vrijeda hte vjetri

Snigom zamesti

Svih grobov slijed.

Snig ostat ne će!

Vječno proljeće

Dojt će, to znam.

Trublja zaori,

Otpru se grobi

Za svet Vazam.

Tada će žalost

U vječnu radost

Pretvorit raj.

Koncem listopada 1967.

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 34.