Augustin Blazović
Pjesme, ljubav i san
Iz drame „Vratarica nebeska”
Kad vidiš, da draga drugoga ljubi
I znaš: svanut neće ispunjenja dan,
Reci od ljubavi sladji je san,
Na nevjernu rožicu srca ne gubi.
Kad zaman udaraš po tambura pjesme,
Reci od pjesme sladji je san;
Nij li noć lipša, nego li dan?
U noći andjeli pjevaju pjesme.
Ne pleše po svita oholi trgi:
lud je ki svitu pleše za groš!
Od plesa i krčme draži je dom,
gdje s muzom sanjariš o rajski vrti.
I knjige prevraćaš, družice vjerne,
Za mnogo je lipše, kad bdije duh,
neg kad se napaja i krmi trbuh.
Ljubi, sanjari i sviraj pjesme.
1969.
Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 44.
pleša za groš>pleše za groš
Filed under: Augustin Blazović_1977, ghrv književnost | Leave a comment »