Augustin Blazović
Slomljeni vrč
U snu sam držao
zagonetan dragocjen vrč.
U njem miriše nektar:
bogova piće i krv.
Kad se probudim u zori,
iz ruke mi pade vrč.
Na sto komada se slomi…
Jao meni!
Tko će mi složiti
slomljeni vrč?
Ne mogu kazati vrča krasotu
Pjesme i riječi su
slomljeni crijep
noćne sanje u zori.
Jao meni!
Tko će mi složiti
slomljeni vrč?
Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 46.
Filed under: Augustin Blazović_1977, ghrv književnost | Leave a comment »