Augustin Blazović – Pjesnik u jeseni

Augustin Blazović

Pjesnik u jeseni

Muzo, muzo

Vraćaš li se opet k meni

u kasnoj jeseni?

Mozo moja!

Nimam prave domovine,

da te primim k sebi.

Vani lutam

po gorama, dolinama

i u mrkoj šumi.

Umoran sam.

Radost moja, mladost moja

u magli se gubi.

Blato, blato

kao zmija drzovita

za noge me lovi.

Pod svim nebom

zeleni su još ostali

samo tamni bori.

Crni gavran

kao gatar vjekoviti

na grani mudruje.

Pod nogama

gorki miris trulog lišća

krije zemlju tešku.

Sijeda breza

kao smrtni kostur goli

u sumraku snuje.

A na groblju

bijele, žute krizanteme

ginu u smrt smedju.

Muzo, muzo!

Ne vraćaj se opet k meni

u kasnoj jeseni!

Srce moje

na tvoj pohod plaho pita:

Čemu pjesma meni?

trulo: gnjilo, sumrak: polmrak, smedje: braun

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 45.