Augustin Blazović
Stari cimbal
Stari cimbal,
još prije neg te bacu u smetlje,
zasviraj pjesmu na žica svoji!
Zasviraj pjesmu ditinstva moga,
pjesmu, kom je nekad
djed moj ispjevao
zaručnji svojoj
svadbenu pjesmu.
Stari cimbal,
grbavi batac
ludo pleše po tebi.
Bunu se žice,
trza je, tuče je
sudbina smrti.
Stari cimbal,
zasviraj mladim na svadbu,
zasviraj sebi na karmine,
njim na veselje.
Stari cimbal,
zasviraj još jednom,
onda zauvijek zašuti
med smetljem u smrti.
U Beču, travanj 1972.
Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 47.
link S licem prema narodu, 1987.:
https://ivansic.wordpress.com/2014/02/27/augustin-blazovic-stari-cimbal/
link Ptići i slavuji, 1983.:
https://ivansic.wordpress.com/2016/09/10/augustin-blazovic-stari-cimbal-2/
Filed under: Augustin Blazović_1977, ghrv književnost | Leave a comment »