Augustin Blazović – Frakanava

Augustin Blazović

Frakanava

U dolini pod Kisečkimi brigi

Teče kroz tihi lug i lužić živi

Zagušen star potočić: Črna voda,

Uza nju j‘ stala skromna zipka moja.

U lugu poju žutorepke, kosi,

Po lužiću dičaki bižu bosi

Za guskami, ke bučno viču-gaču,

Dok dica igrajuć po paši skaču.

Ravnica rodna rodi žito žuto,

Ko žanje moj otac tom bolnom rukom,

Pogodjenom od kugle med Karpati…

Za njim se prigibuje moja mati.

Oj Frakanava, rodno moje mjesto!

Prem si nastalo meni vrijeda tijesno,

Srce moje priklonjeno je k tebi

Davnog ditinstva iskajući slijedi.

Ali te slijede ljeta su zatkala

Paučinom prašnom prolaznoga časa.

Moj otac v grobu davno već počiva …

Ne bludi nitko tišinu lužića.

Jedino majka, ti si mi ostala,

Da mi ne bude pusta Frakanava.

Mi dva zajedno putujemo tamo,

Gdje svaku suzu otrt će nam radost.

Frakanava, Božić 1960.

Augustin Blazović, Rosa i dim, HŠtD, Trajštof, 1977, 17.

link Vigilija, 1961.:

https://ivansic.wordpress.com/2017/05/01/augustin-blazovic-frakanava/

med Karpati,>med Karpati…