Anton Leopold – Ljeto

Anton Leopold

Ljeto

Vruće je i suho ljeto.

Šumi žito nepožeto,

Ziblje se kot morje zlato,

U ufanju prebogato.

U ufanju, da će biti

Kruh, da budu ljudi siti!

No ufanje nije dosta,

To je samo želja prosta.

Ar još more dojti tuča

I pomlatit sve do suča.

Zato seljak moli Boga,

Od vrimena čuvat zloga!

Onim, ki pak odmor išću,

Kupat, leć na kupališću,

Je u želji sunce stalno,

Vrime teplo idealno.

U vrtljacu rože dišu,

Farbe kažu i mirišu,

Šapuću u ljetne dane,

Jaču ptice razdragane.

Beč, juli 1986.

Anton Leopold, Štorice i pjesme, HŠtD, Željezno, 1989, 102.