Posted on 8 veljače, 2020 by ivansic
Enes Kišević
Velik kao dijete
Znaš li što ću ja postati
kada odrastem,
za tvoju ljepotu, svijete?
Ja kada odrastem
jako veliki,
ja ću postati dijete.
Najljepše je kad odrasteš,
a ostaneš dječji stvor,
pa svi misle da si velik
zato što si profesor.
Što si doktor od imena,
stručnjak za rakete –
a ne znaju da si velik
zato što si dijete.
Možeš biti pilot, rudar…
slavni pisac knjiga –
djetetu je svaki pos’o
lagan kao igra.
Ma nosio ja u glavi
i sve fakultete,
kad odrastem jako velik,
ja ću ostat’ dijete.
https://www.youtube.com/watch?v=nXDXM8YPt08
Hrvatske novine, 6/2020, 5.
http://os-ksdjalskog-zg.skole.hr/print/?prt_name=news&prt_id=738
https://blog.dnevnik.hr/istinavjere/2008/11/1625587103/velik-kao-dijete.html?page=blog&id=1625587103&subpage=0&subdomain=istinavjere
Filed under: Enes Kišević, hrvatska književnost, Hrvatske novine | Leave a comment »
Posted on 8 veljače, 2020 by ivansic
Marija Buranić
Jesen – Svi sveti
Šuma žuti – pada jesensko lišće,
seljak zrno v zemlju sije.
Na cimitoru kitimo groblje.
Stabalje nastaje golo,
polje sve prazno,
samo na grobih svijeće još cvita.
Puše vjetar širom polja,
idu ljudi od groba do groba,
jedni postanu i dugo molu,
drugi suze za pokojnimi ronu.
A moje misli daleko putuju,
sviću na grobu gledaju mi oči
i bijelu krizantemu.
U misli mi je ljubav
pokojnih blizu.
A kad idem domom
i gledam sitvu mladu,
onda znam:
da i oni
jednoč hte se gori stat.
Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 141.
Svi Sveti> Svi sveti
Filed under: ghrv književnost, Marija Buranić, Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata_1977 | Leave a comment »