Anton Leopold – Gradišće

Anton Leopold

Gradišće

Svitlo gleda oko moje,

Vidi širom ravno polje;

Vidi dole i brižiće,

Krasne gaje i lužiće;

Vidi zemlju najmiliju,

Ku mi srce išće –

Kroz svu radost najsvitliju,

To si ti, Gradišće!

Od Dunaja, rijeke plave,

I zelene Hatske trave,

Doli k jugu, gde procura

Mutna Raba, tiha Mura,

Proteže se domovina,

Slavna zemlja Gradska,

Nad brižuljki, nad dolina

Lebdi svist hrvatska.

Oj Gradišće, zemlja draga,

Naša majka, naša snaga!

Moju dušu, srce moje

Grije tvoje zlatno sunce.

Ti probudjaš ćut ljubavi,

Sipaš zvijezde sriće,

Da se briga zaboravi,

Radost mi procviće.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 128.

https://ivansic.wordpress.com/2019/11/11/anton-leopold-gradisce/