tri pjesme: Zubčić, Andrić i koronavirus

Piccasso iz Poreča_7_2016

koronavirus i St. Corona

iz Kine je koronavirus došao i u Europu

širi se, da se proširi

desničari viču: zatvorite granice!

ali virusu je to svejedno, nema/nima pasoš i putuje dalje

tamo ide kamo kani

med ljude, bili oni zle ili dobre volje

bilo nam to pravo ili ne

virus COVID-19 je nepoznat i zbog toga

mora se u nešto vjerovati:

širi se (nevjerojatna) medijalna epidemija

širi se panika i strah

a time se smanjuje naš imunitet

neka se širi dignitet i neka bude opet normalitet

kruna suđenja je ipak domaća pamet (der Hausverstand)

opasna influenca se ignorira

ta obična godišnja gripa

cijepljenje već postoji, ali je za druge

i zbog nje mnogi su već ranije otišli

i umire se i nadalje

a što za to može mjesto: St. Corona

meksičko pivo Corona

ako nestala pamet

popij Karlovačko

ili pleti vijenac

na latinskom: corona

 

Ivo Andrić

Navodno je rekao:

Nas ne muči odljev mozgova, naš je problem ostanak idiota.”

Nijemac Michael Martens je napisao o njemu biografiju

Nobelovu nagradu za to neće dobiti

Ali priznanje kroz čitanje

Usisajmo europsko znanje

Izrečeno i napisano imanje

Literaturhaus Mattersburg, 16. 1. 2020.

Hrvatske novine 4/2020, 6.

Znanje je imanje.

 

Zubo Zubčić

pobijedili Kostelići za Hrvatsku

a sada i Filip Zubčić

zubar, zub, zupčić

kravata je hrvatski rupčić

vozio se veleslalom u Japanu

napokon nakon 7 godina

kada je 2013. zadnji put

Ivica Kostelić pobijedio u Kranjskoj Gori

za zimsku Hrvatsku

koja jedva ima snijega

i jedva ima zimske staze

sportske zvijezde

radost i veselje

nagrade i uspjesi

sijaju prijatelju

 

Am 11. Januar 2020 gelang Zubčić mit Platz zwei im Riesenslalom von Adelboden die erste Weltcup-Podestplatzierung (Erster: Slowene Žan Kranjec). Am 22. Februar 2020 feierte er in Naeba seinen ersten Weltcupsieg.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Filip_Zubčić

Franjo Augustin Blazović – Čudan san zimske noći

Franjo Augustin Blazović

Čudan san zimske noći

U jednoj čarobnoj zimskoj noći

U našem vrtu se čudo godalo:

Sred zimske noći cvijeće j‘ procvalo,

Lilije, klinčaci i gladiole,

Skromne ljubice i žarke rože,

U toj čarobnoj zimskoj noći.

U voćnjaku mrtve stresle se grane,

U kori sok se proljetni gane

Brzo se pupoljci stvaraju puni,

Cvijet se otvara na drveta kruni

U toj čarobnoj zimskoj noći.

Oživit se hoće i škura šuma,

Probudit ju hoće pjesma slavulja.

Zec čudno duga ušesa nadiže,

I jelen digne glavu krunenu više

U toj čarobnoj zimskoj noći.

Noć mine, tihe zvijezde se gasu…

Sriž pokrije šumu, vrte i stazu.

Gubi boju sanje čarobni cvijet,

Na prozora staklu se smrzne u led.

Oj mrzle čarobne zimske noći!

Koraki škriplju u snigu ko zagušen plač

Sanju zakrije led: milosrdja plašć.

Oj trizna zimska zoro! Nemila jesi!

U smrzlu tišinu sto svinj pri klanju bleji.

To budi sanjara zimskoga sna,

A proljetne sanje se spustu do dna.

Oj mrzle čarobne zimske noći,

Vaš čar vi zgubljate u ledenoj zori.

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 122.

https://ivansic.wordpress.com/2017/04/12/augustin-blazovic-cudan-san-zimske-noci/

https://ivansic.wordpress.com/2017/08/07/augustin-blazovic-cudan-san-zimske-noci-2/

slavuj

%d blogeri kao ovaj: