Anton Leopold – Ljubav

Anton Leopold

Ljubav

Kada jutro na ishodi

Rujna zora danak rodi,

Sunce sipne trake zlate –

Onda, draga, mislim na te.

Kad na polju žito kosim,

Bijelo snoplje skupa nosim,

Pjevam tebi, biće mlado:

Tebe imam jako rado!

Kada svitli danak mine,

Za brižiće sunce zgine,

Zastor mraka svit ovije,

Onda srce za te bije.

Kad zvjezdice zlate svitu,

Sanjam sanju čudnovitu:

Da smo vjerni u svem žaru

Svez sklopili pri oltaru.

Svaki hip i svaku uru,

U dan bijeli, u noć škuru

Vječna ljubav, puna sjaja,

Zaljubljena srca spaja.

Ljubav, to je čelik jaki,

Jedno sunce a dva traki;

Samo da bi ona bila

Vjerna, vječna – vijek gorila!

Pjesništvo Gradišćanskih Hrvata, HAK, Beč, 1977, 131-132.