Prazno
Ispraznila mi se torba
iz koje sam se hranil,
hrana, kadgod slasna, dobra,
a drugda pak slana, gorka…
ali zato nis’ maril.
Trideset lit služiš ljude,
uvjere, dobro činiš:
tuču riči, grube, ljute,
kot u cucka ritnu u te,
od proklinjanja nimiš.
Kad te mlahavost napada,
kaži se još u moći,
da ne zameš zbog njih jada,
nagni se ispred udara,
u vrimenu odskoči!
Lajoš Škrapić, Obračun, Budimpešta, 1996, 85.
Filed under: ghrv književnost, Lajoš Škrapić_1996 | Leave a comment »