U bolnici
Na obračun pripravan,
ležiš sâm, zaostavan:
čekaš si sudbinu.
Ubogi okol sebe,
puni ufanja, vjere,
i za te se brinu.
U san diboki padaš,
pomiren si, ne zdvajaš:
ćeš li se još zbudit?
Oštri nož te raspori,
tajne tijela otvori,
na žitak te sudit!
Klipsiš, čošljaš, ishodiš,
nanovič se narodiš,
brojiš dane, tajdne.
Podužen jur drugi put
pasuš ti, na dugi put…
Bog zna, znan na zadnje?!
Lajoš Škrapić, Obračun, Budimpešta, 1996, 60.
Filed under: ghrv književnost, Lajoš Škrapić_1996 | Leave a comment »